Izložba slika i crteza novosadskog slikara, Pavela Popa, u galeriji BOMART , Novi Sad, Laze Telečkog 2, u saradnji sa Vina production St. Raphael i porodicom slikara.
Bice izlozeni radovi iz ciklusa " Majstori slikarstva i njihova dela"
Akademski grafičar Pavel Pop je rođen 1. decembra 1948. godine u Staroj Pazovi. U okviru svog likovnog stvaralaštva razvija koncept, koji je stručna kritika nazvala imaginativni realizam. Diplomirao je grafiku na Visokoj školi likovnih umetnosti u Bratislavi 1975. godine. Član Udruženja likovnih umetnika Vojvodine (ULUV) je postao 1977. godine. Kao bratislavski student izuzetnih umetnika Albina Brunovskog i Vincenta Hložnika izgradio je likovnu poetiku, koja je dominantna u okviru savremenog grafičkog stvaralaštva u Slovačkoj.
Pavel Pop svoje slobodne grafičke listove izrađene u dubokoj štampi (najčešće bakropisom) ispunjava virtuoznim crtačkim rukopisom starih majstora, kojim suvereno vlada i stvara nadvremenske, oniričke vizije smeštene u uzbudljivo, harmonično uzkovitlanom irealnom prostoru slike.
Žena je simbol nagonskih, iracionalnih sila i upravo zato, prema nekim misliocima, bliža je duši sveta i iskonskim silama kosmosa. Ženska lepota na Popovim grafikama izrasta na iskonskoj rodnosti žene, što znači, da i erotski sadržaj Popovih grafičkih listova treba shvatiti u tom iskonskom smislu.
Njegov virtuozni crtački rukopis u potpunosti dolazi do izražaja i kod njegovog ciklusa crteža tušom inspirisanih i nazvanih po grafikama Franciska de Goje – Desastres de la guerra.
Gojini fantastični, ali pre svega humanistički antiratni umetnički iskazi, kao tema i izazov su dobili novu savremenu reinterpretaciju i preoblikovanje u duhu Popove poetike imaginativnog realizma na 17. crteža.
Popove izuzetne crtačke sposobnosti mu omogućuju bogato predstavljanje njegovog unutrašnjeg sveta. Estetizovani nemir njegovih grafičkih listova po pravilu proizvede harmoničnu lepotu i tajanstvenu harmoniju figuralnog sa nefiguralnim i realnog sa irealnim.
Slike Pavla Popa izgleda da su nastale, kao posledica 20. veka – razdoblja razbijanja atoma. To su slike praska i raspada, tako da izuzetno korespondiraju sa duhom vremena u kojem su nastajale. Velika platna Pavla Popa su najčešće pokrivena neutralnim ili hladnim bojama pozadine slike, na kojoj se zahvaljujući korišćenju intenzivnih živih boja u sredini slike dešava buran proces raspada ili rađanja. (Rađanje i raspad u svojoj suštini i u njihovom vizualnom izrazu su u stvari vrlo bliski). Slike Pavla Popa su nastajale širokim dinamičnim pokretom četke sa brojnim blagim tonovima pojedinih boja a u okviru umetničkog svrstavanja spadaju u bogatu tradiciju apstraktnog ekspresionizma. Izuzetak su samo pojedine slike, na kojima se pojavljuje figura, ili primeri iz Popovog „klasičnog” portretnog stvaralaštva.
Pavel Pop – grafičar virtuoznog crtačkog rukopisa je dakle i izuzetan slikar.